Kragujevac je sa 179.417 stanovnika na teritoriji Grada, prema popisu iz 2011, i 150.835 u samom gradskom naselju četvrti grad po veličini u Srbiji, i sedište Šumadijskog okruga, a nalazi se oko 120 kilometara južno od Beograda.
Приказивање постова са ознаком muzika. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком muzika. Прикажи све постове
субота, 26. октобар 2019.
понедељак, 29. април 2019.
Osnivač Smaka: Slobodan Kominac Koma // Iz istorije KG rokenrola
Slobodan Kominac Koma je bio pevač u prvoj postavi kragujevačke grupe Smak, i jedan od njenih osnivača.
Pre Smaka on je svirao gitaru i pevao u kragujevačkim grupama Džentri i Senke. Sa izvesnim muzičkim obrazovanjem, Kominac je imao iskustva i u komponovanju. U prvo vreme, on je bio šef grupe Smak određujući repertoar za igranke.
Grupu napušta u dva navrata, da bi definitivno otišao iz Smaka u leto 1973. godine.
Pre Smaka on je svirao gitaru i pevao u kragujevačkim grupama Džentri i Senke. Sa izvesnim muzičkim obrazovanjem, Kominac je imao iskustva i u komponovanju. U prvo vreme, on je bio šef grupe Smak određujući repertoar za igranke.
Grupu napušta u dva navrata, da bi definitivno otišao iz Smaka u leto 1973. godine.
уторак, 5. децембар 2017.
The Splendid (“Sjajni”)
(autor beleške - LAZA LAZIĆ)
Obzirom da smo svi sa ove slike Kragujevcani, postavljam je samo u informativnoj formi da bi se malo prisetili i eventualno prepoznali od strane onih koji su nas znali (ili nas znaju)!! “Sviruckasmo”, ‘60ih godina. Kao i svi mladi posle prve kupljene gitare i naucenih prvih akorda, onovasmo i grupu “The Splendid” (“Sjajni”). Nekih posebnih uspeha nismo imali. Bilo je nemoguce i imati ga, pored “velikana” kragujevacke “Rock scene” onog vremena: “Horizonata”(“Dzentrija”),” Senki”, “Alasa”, ali smo se ipak zabavljali i “savladjivali” muzicke “tajne”!! Sa gitarama u ruci, bez bubnjeva, ali sa bubnjarem, nadjosmo se svi zajedno posle vise od 40 godina, prosle zime, na imanju jednog od nas, u Knicu! Bilo je nezaboravno. Svirajuci i pevajuci, podsetismo se proslih vremena. “Ovekovecismo” ovaj susret i ovom slikom, koju veoma rado publikujem, pa ko nas prepoznaje i ako zeli, neka se izjasni!!Veliki pozdrav svim mojim dragim sugrađanima, Kragujevčanima!!
(izvor --- FACEBOOK)
среда, 18. октобар 2017.
Iz istorije KG rokenrola - STOUNSI sa Pivare
(Iz istorije KG rokenrola)
Posle malo duže, ali neophodne pauze, evo još jedne priče iz istorije KG-rokenrola! Da bi se ona ispričala trebalo bi, za početak, da se popnemo na brdo koje se nalazi na desnoj obali Lepenice - na pivarsko brdo. I, naravno, da se vratimo u prošlost: u godinu 1965. na primer.
Sledeće što treba da uradimo jeste da potražimo dečake, tinejdžere iz kraja poznate pod nadimcima - Tomaš, Bane, Dule... Verovatno ćemo ih odmah sresti na pivarskim stmim i uskim ulicama.
Slično dečacima iz drugih delova ex-YU, Tomaš, Bane i Dule formiraju muzički sastav koji nazivaju WATER STONES.
I, eto, naša priča konačno može da se zakotrlja, pokrene, slično kotrljajućem kamenju... Jer "sve se menja osim kamenja"... Kamenje je večno... Naročito ako se radi o dijamantima.
Muzičkom sastavu su neophodni instrumenti, pa tako i pivarskim Stounsima. U gradu, Kragujevcu, u to vreme je (pre)malo muzičkih instumenata... Braca iz "Dalekih Horizonata" je svoj "Framus" nabavio čak u Parizu! A Pariz je bio (i ostao!) dalek... Za mnoge, nedostižan!
Ipak: pivarsko VODENO KAMENJE počinje da egzistira kao muzička grupa... Održava prve probe, ima svoje fanove, "skida" stvari poznatih svetskih grupa: "Good vibrations" od Bič Bojsa, na primer.
Njihov repertoar su činile obrade pesama Bitlsa, Rolingstounsa, Mankisa, Otisa Redinga i Mudi Bluz, kao i domaćih, ex-YU sastava: Siluete, Elipse, Indeksi...
Konačno dolazi vreme i prvih zvaničnih nastupa. Od nulte, 1965. godine je prošlo dve godine. Dakle, nalazimo se u 1967. godini. Leto je...
Značajniji nastup je na "Paradi ritma" u Zastavinoj bašti.
Van svog grada, Vodeno Kamenje nastupa u Zelenici, Topoli na "Oplenačkoj berbi", u Velikoj Plani, Čačku...
Za Čačak znamo i tačan datum: 31. decembar 1968. godine. Novogodišnji koncert u hali košarkaškog kluba "Železničar" zajedno sa lokalnim "Belim Višnjama".
I tu je nažalost kraj. 1969. godina je označila kraj postojanja Vodenog Kamenja.
Tinejdžerske godine su zauvek prošle... ,Tomaš i ostali iz benda odlaze na odsluženje vojnog roka... Na Pivari stasavaju neki novi dečaci...
Nova je godina još jedna...
Kažu da se Tomaš, Bane, Dule i Mika iz Vodenog Kamenje u to vreme ponovo sastaju i kao nekada "u dobra, stara vremena" preslušavaju pesme iz vremena svoje mladosti... evociraju uspomene... Žive kao što su nekada živeli...
Ako u to vreme prođete Pivarom pažljivo oslušnite da li iz neke od tih, ruiniranih kuća dopire zvuk rokenrola iz davnih, šezdesetih godina...
Ako ga čujete, znajte da su upravo tu nekadašnji momci iz Vodenog Kamenja!
Sledeće što treba da uradimo jeste da potražimo dečake, tinejdžere iz kraja poznate pod nadimcima - Tomaš, Bane, Dule... Verovatno ćemo ih odmah sresti na pivarskim stmim i uskim ulicama.
Slično dečacima iz drugih delova ex-YU, Tomaš, Bane i Dule formiraju muzički sastav koji nazivaju WATER STONES.
I, eto, naša priča konačno može da se zakotrlja, pokrene, slično kotrljajućem kamenju... Jer "sve se menja osim kamenja"... Kamenje je večno... Naročito ako se radi o dijamantima.
Muzičkom sastavu su neophodni instrumenti, pa tako i pivarskim Stounsima. U gradu, Kragujevcu, u to vreme je (pre)malo muzičkih instumenata... Braca iz "Dalekih Horizonata" je svoj "Framus" nabavio čak u Parizu! A Pariz je bio (i ostao!) dalek... Za mnoge, nedostižan!
Ipak: pivarsko VODENO KAMENJE počinje da egzistira kao muzička grupa... Održava prve probe, ima svoje fanove, "skida" stvari poznatih svetskih grupa: "Good vibrations" od Bič Bojsa, na primer.
Njihov repertoar su činile obrade pesama Bitlsa, Rolingstounsa, Mankisa, Otisa Redinga i Mudi Bluz, kao i domaćih, ex-YU sastava: Siluete, Elipse, Indeksi...
Konačno dolazi vreme i prvih zvaničnih nastupa. Od nulte, 1965. godine je prošlo dve godine. Dakle, nalazimo se u 1967. godini. Leto je...
Značajniji nastup je na "Paradi ritma" u Zastavinoj bašti.
Van svog grada, Vodeno Kamenje nastupa u Zelenici, Topoli na "Oplenačkoj berbi", u Velikoj Plani, Čačku...
Za Čačak znamo i tačan datum: 31. decembar 1968. godine. Novogodišnji koncert u hali košarkaškog kluba "Železničar" zajedno sa lokalnim "Belim Višnjama".
I tu je nažalost kraj. 1969. godina je označila kraj postojanja Vodenog Kamenja.
Tinejdžerske godine su zauvek prošle... ,Tomaš i ostali iz benda odlaze na odsluženje vojnog roka... Na Pivari stasavaju neki novi dečaci...
Nova je godina još jedna...
Kažu da se Tomaš, Bane, Dule i Mika iz Vodenog Kamenje u to vreme ponovo sastaju i kao nekada "u dobra, stara vremena" preslušavaju pesme iz vremena svoje mladosti... evociraju uspomene... Žive kao što su nekada živeli...
Ako u to vreme prođete Pivarom pažljivo oslušnite da li iz neke od tih, ruiniranih kuća dopire zvuk rokenrola iz davnih, šezdesetih godina...
Ako ga čujete, znajte da su upravo tu nekadašnji momci iz Vodenog Kamenja!
петак, 30. децембар 2016.
Srećna Nova "65 (NOVOGODIŠNJA PRIČA O DALEKIM HORIZONTIMA)
1.
Najkraći dan u godini najavljuje neminovni dolazak nove, naredne kalendarske godine. Slobodnog vremena je bilo nešto više nego što je to uobičajeno. Sasvim dovoljno da se podaci kojima sam neko vreme raspolagao preispitaju i uobliče u nešto trajnije.
2.
Sredovečni gospodin iz grada u kom sam rođen uputio mi je elektronsko pismo. U njemu je bila i crno-bela fotografija dok bi se neispisani deo njegove poruke mogao da interpretira na sledeći način:
“Hajde, iskoristi podatke koje sam ti poslao za ono što najbolje znaš, čemu si vičan.”
Potom je usledilo obostrano ćutanje. Svako od nas se povukao u svoj svet, u svoju tišinu.
3.
MOJ bivši sugrađanin je nekada bio muzičar. I mada je maštao o tome da postane klavijaturista u grupi u kojoj je svirao, morao je da se zadovolji ulogom bubnjara.
Pa, hajde, onda, kreni, zemljače, u akciju! Pravi, kreiraj muziku poput tvojih vršnjaka sa kapitalističkog Zapada.
Iznad glave razvuci zastavu: "BORN TO BE WILD".
4.
Pominjanjem kapitalističkog Zapada kao da sa muzičkog terena prelazim na ideološki? Jer ako postoji kapitalistički zapad onda, logično, postoji i komunistički istok. Ne treba biti previše pronicljiv i poznavati to davno vreme, da bi se došlo do takvog zaključka.
Između ta dva ideološka bloka je postojala neka vrsta antagonizma. To se, čak, zvalo i hladni rat.
Sukob se prenosio i na muzički teren jer sve što je dolazilo sa Zapada je bilo dekadentno, zabranjeno ili poluzabranjeno.
5.
Gde se sviralo, nastupalo? Uglavnom u svečanim salama srednjoškolskih ustanova, frontovskim organizacijama, mesnim zajednicama.
Prilike za to nisu bile tako česte, ali je Nova godina nezaobilazna. Tada pažnja onih koji vode računa o ideološkoj čistoti omladine popusti, omekša. Uostalom, jedan dan, jedno veče, ništa neće da promeni.
6.
Ipak, pomislio sam, sve to što sredovečni gospodin navodi u pismu je nedovoljno. U to vreme sam bio premlad da bih u svemu tome učestvovao, i njegovo pismo nije moglo da bude okidač koji bi u moja sećanja priuvao određene događaje.
Nekada su mi godine koje gospodin navodi bile veoma važne jer su to bile godine mog odrastanja. No, u jednom trenutku sam prema svemu tome postao ravnodušan. Dosta je, nevažno je! Neka sve to prekrije zaborav! Slatki zaborav…
7.
Sredovečni gospodin u svom pismu napominje da je to bio levi komplet bubnjeva, i da su bili retki bubnjari koji su svirali na takvim kompletima.
Bubnjevi su na pozornici obično pozadi, u bekgraundu. Napred su gitaristii pevač. I tako, konačno, stižemo do crno-bele fotografije koju mi je nekadašnji bubnjar poslao.
Naravno da on sedi za kompletom bubnjeva. Što bi se reklo: on je u akciji. Drvene palice udaraju po zategnutoj koži doboša, gitarista i basista prate ritam koji on diktira…
Na fotografiji se, ipak, ne vidi sva ta energija. Devojka na stolici sedi ravnodušno prekrštenih nogu…
Stara godina otkucava poslednje sate. Za razuzdanije dočeke Nove godine grad će morati još neko vreme da sačeka.
Skromno, baš skromno! Društvo koje izlazi iz siromašnih, poratnih godina još se zahuktava…
8.
Nisam želeo da posegnem za drugim izvorima informacija. I zato ću morati da se krećem tim, ograničenim koordinatama: sa leve na desnu stranu fotografije, od vrha ka dnu, i da hvatam, beležim detalje. Nevažne detalje.
9.
Ono što ne dopire iz prošlosti I sa crno-bele fotografije jeste zvuk. Njega nema! Ne uspevam sebi da ga dočaram. Dozovem.
Kao neki lajt-motiv do mene ponovo dopiru nenapisane reči gospodina iz mog rodnog grada: “Hajde, iskoristi činjenice i…”
Ne, dosta je!
Novogodišnja noć je prohujala, i ušavši u januar izgubio sam onaj elan, energiju koji me je držao danima. Nisu mi više bile važne Nove godine. Ni one koje su odavno prošle, a ni one koje su nedavno minule.
I posle tog novogodišnjeg dočeka iz šezdeset i pete je došlo jutro. Hladno januarsko jutro. Možda i snežno? Ono je bilo tako ravnodušno, distancirano od sinoćnog dočeka Nove godine.
Oni koji su bili zaduženi za ideološku čistotu mladih ponovo su navukli svoje maske na lice. Trebalo je što pre se vratiti u svakodnevni život.
Muzički instrumenti će utihnuti, skloniće se u očevu garažu, grad će se vratiti svom uobičajenom ritmu. Ni mladi neće predstavljati izuzetak. Polugodište je na pragu. Treba popraviti ocene…
10.
Dugo vremena ništa drugo nije uspelo tako snažno da me pokrene, angažuje moje emocije, kao crno-bela fotografija iz 1965. godine. I trebalo je priznati da je virtuelna stvarnost prekrila fizičku stvarnost. A u virtuelnom svetu je sve relativno: ima značaja, nema značaja…
Onaj imejl upućen iz grada u kom sam rođen je prekriven, potisnut dole od novih, ovogodišnjih poruka. Praznjikavih, nesadržajnih.
I tu je kraj. Surovi, konačni kraj. Što je imalo da se kaže, rečeno je!
уторак, 1. новембар 2016.
Plave Senke: Postojali su samo jedno leto
Plave Senke bi mogle, između ostalog, da budu značajne i po tome što je to prvi bend u kome je svirao Vojkan Janković.
Pa, ko je Vojkan? To je ovaj oniži momak sa gitarom na fotografiji - e, to je Vojkan! On je u "Plavim Senkama" svirao ritam gitaru.
A sada Vojkan! Kaže to jest on se priseća (davne) Prošlosti:
"Mi do tada nismo videli more, i kada je trebalo da idemo da sviramo, to je bilo kao kada bi danas dobio prvu nagradu na Lotou."
Pored Vojkana, Plave Senke su činili: Asim Mujević, Ljubiša Jelić Pinki i Cole. Sve su to provereni KG-rokeri iz šezdesetih godina dvadesetog veka.
Ipak, ovaj kratki tekst koliko je o "Plavim Senkama" isto je toliko i o kragujevačkom rokeru Vojkanu.
U knjizi Vlade Paunovića "Vrele šezdesete" Vojkan Janković je označen kao "jedan od pionira rokenrola u Kragujevcu".
Pored pomenutih "Plavih Senki", Vojkan je bio član i pravih, Ciskovih Senki, kao i grupe Džentri.
Rođen je 1950. godine. Gitaru je svirao od svoje sedme godine, a učio ga je Edi Kolonac. O njemu ćemo na ovom blogu nešto više reći i napisati nekom drugom prilikom jer i on to zaslužuje.
(U pisanju ovog teksta korišćeni su podaci iz knjige
"Vrele šezdesete" Vlade Paunovića)
"Vrele šezdesete" Vlade Paunovića)
субота, 30. јул 2016.
KG rokenrol istorija: novi prilozi
Žika Tomić // FACEBOOK
Pa, čujmo ga, onda! Govori Žika Tomić:
"Horizonti su bili jednа vertikаlа, а Senke drugа.
Komа (Slobodan Kominac) je kаo pevаč karijeru zаpočeo u Horizontimа da bi kаsnije sа Vojkаnom (Vojkan Janković) formirаo "Džentri". Jа sаm sа klаvijаturаmа otišаo u "Senke".
Komа (Slobodan Kominac) je kаo pevаč karijeru zаpočeo u Horizontimа da bi kаsnije sа Vojkаnom (Vojkan Janković) formirаo "Džentri". Jа sаm sа klаvijаturаmа otišаo u "Senke".
Kаdа je M.C. Cisko otišаo u vojsku, Asim i jа smo iz Jаgodine doveli gitaristu Jocu Kencа.
Od jаnuаrа 1969. Senke su svirаle u sledećoj postаvi: Asim - bubnjevi, Zorаn Milanović - bаs, Cole - gitаrа, Jocа Kenаc- solo gitаrа i vokаl, i Žikа- klаvijаture.
Tog prolećа iz grupe odlаzi gitarista Cole.
Pred letnju sezonu i svirke u Bаšti Doma JNA, u Senke dolаzi Komа. Tog davnog letа u Bаšti je svirаlа sledeća postаvа: dvojica člаnova Horizonаtа (Komа i Žikа), dvojica iz "Senki" (Asim i Zorаn) i Jocа Kenаc (svirao je u Jagodini u grupama "Ponoćne lampe" i "Četvrtasti klikeri").
Senke su opstаle do početkа sledeće godine, i tada su se rаspаle.
Vojkаn i Komа zаtim dovode Točkа (Radomir Mihajlović) iz Čаčkа, i od tog trenutkа kreće oblikovаnje "Smаkа". Činjenicа je dа su u stvаrаnju terene zа nаstаnаk "Smаkа" imаle i jednа i drugа grupа, ali s obzirom dа se repertoаr, uglаvnom, formirаo po mogućnostimа vokаlnih solistа, Komа je bio tаj koji je nosio i "Horizonte" i "Džentri". A i "Senke" u polusezoni pre njihovog konačnog rаspаdа."
03. Iz istorije KG rokenrola: CISKO & njegove SENKE
Iz istorije KG rokenrola: prva dekada
-- TEXT No. 3 ---
-- TEXT No. 3 ---
Cisko je u Smederevu već imao svoj bend koji se zvao SENKE. Pored njega još jedan član originalnih, smederevskih SENKI dolazi u Kragujevac na studije, a to je Pera.
Njima se ubrzo pridružuju Cole i Rade, i tako nastaje prva postava kragujevačkih Senki. Njihov prvi zvanični nastup je bio u bioskopskoj dvorani «Pionir» na «Susretima mladih».
Godinu dana kasnije dolazi do prvih personalnih promena: grupu napuštaju Pera i Rade dok novi članovi "Senki" postaju Vojkan Janković basista i Asim Mujević bubnjar.
Godine 1966. Vojkan Janković odlazi iz grupe, a na njegovo mesto dolazi u to vreme četrnaestogodišnji Zoran Milanović. Pet godina kasnije on će postati basista SMAKA.
SENKE prestaju sa radom aprila 1970.godine.
To je ta, mala, sasvim obična priča o kragujevačkim Senkama.
четвртак, 7. јануар 2016.
KO JE Profesor iz istomene pesme grupe SMAK?! ODGOVOR JE: MILE JOVIĆ ŽLJOKA
Godine 1980. kragujevačka/ex-YU rok grupa SMAK objavljuje album ROCK CIRKUS.
Na njemu je i kompozicija "Profesor" koja postiže zavidan uspeh. A profesor iz SMAK-pesme jeste poznati kragujevački džez muzičar Mile Žljoka.
"U našem gradu živi
taj čovek večito mlad.
Znaju mladi, znaju stari
o njemu pričaću SAD..."
taj čovek večito mlad.
Znaju mladi, znaju stari
o njemu pričaću SAD..."
петак, 9. октобар 2015.
Peti "Šumadija fest": Rokeri u Kragujevcu
Večeras počinje peti "Šumadija Fest". Među ostalima nastupaju "Riblja čorba", "Parni valjak", reperi "Beogradski sindikat"...
недеља, 30. август 2015.
Tako je govorio Boris
Boris Aranđelović (1948-2015):
Još jedan od mnogih ponoćnih rok-koncerata koje smo održali u svom Kragujevcu.
Sada kada ovo sve gledam, ne mogu a da ne primetim, da je što se tiče ozvučenja i ostalih tehničkih stvari, koje usput rečeno nikada nisu funkcionisali profesionalno i kako treba, sve ostalo je bilo čista improvizacija, sa obzirom da nikada nismo nešto vežbali pred koncert koji se izvodi posle zaista dugog perioda nesviranja, tako da sam i sam iznenađen da i ovako kako-tako OK zvuči. Tome su, naravno, pripomogli naročito Pera Džo, a i Čipi.
Sve u svemu, nije bilo tako loše. Uživali smo i mi, i oni koji su došli da nas vide i čuju.
Isto tako sam siguran da oni o svemu imaju bolje mišljenje od mene.
Sada kada ovo sve gledam, ne mogu a da ne primetim, da je što se tiče ozvučenja i ostalih tehničkih stvari, koje usput rečeno nikada nisu funkcionisali profesionalno i kako treba, sve ostalo je bilo čista improvizacija, sa obzirom da nikada nismo nešto vežbali pred koncert koji se izvodi posle zaista dugog perioda nesviranja, tako da sam i sam iznenađen da i ovako kako-tako OK zvuči. Tome su, naravno, pripomogli naročito Pera Džo, a i Čipi.
Sve u svemu, nije bilo tako loše. Uživali smo i mi, i oni koji su došli da nas vide i čuju.
Isto tako sam siguran da oni o svemu imaju bolje mišljenje od mene.
(FACEBOOK)
петак, 17. јул 2015.
недеља, 31. мај 2015.
петак, 29. мај 2015.
четвртак, 23. април 2015.
IN MEMORIAM: Miroslav Marković Mik (ex Vodeno Kamenje)
Aprila ove godine u Kragujevcu je preminuo bas gitarista poznate kragujevačke rokenrol grupe iz šezdesetih "Vodeno kamenje" MIROSLAV MARKOVIĆ-MIK.
Tim povodom, podsećamo vas na tekst M. Ristovića iz februara 1968. godine. Ristovićev članak je objavljen u listu za mlade Čik.
среда, 24. септембар 2014.
уторак, 16. септембар 2014.
уторак, 24. јун 2014.
Arhiva: RADA STOJKOVIĆ
Tekst o tada petnaestogodišnjoj Kragujevčanki Radi Stojković objavljen je u beogradskom listu za mlade ČIK decembra 1972. godine.
Bila je to njena prva singl ploča koja je izašla u izdanju aleksandrovačkog DISKOSA.
Da li je nastavila svoju muzičku karijeru ili ju je život odvukao, odveo, u nekom drugom pravcu ne znamo?!
Na Youtube-u moguće je naći nekoliko njenih pesama, pa i kompoziciju sa njenog prvog singla "Devojka piše draganu". Pa, poslušajmo je!
петак, 13. јун 2014.
Svetski dan muzike
Svetski Dan Muzike ustanovljen je 21. juna 1982. godine u Francuskoj. Prvi Fete de la Musique održan je u Parizu i od tada je bez prekida slavljen u više od 450 gradova svake godine. Prilagođavajući se kulturnim specifičnostima svake zemlje, postao je popularna međunarodna muzička manifestacija, koja se odigrava na javnim mestima, trgovima, parkovima.
Mi ga obeležavamo i ove godine koncertima u kragujevačkom Velikom parku gde će nastupiti sledeći izvođači:
Iranke Golnar Shahyar i Mona Matbou Riahi i Jelena Popržan iz Srbije formirale su u Beču ovaj uzbudljiv trio koji je , u repertoaru od orijentalnog do balkanskog , pronašao svoj kosmopolitski kompromis u tradicionalnoj jevrejskoj muzici , u originalnim aranžmanima i improvizaciji .
Ove tri umetnice prvu saradnju su imale u “Oficina Art Orchestra” pod vođstvom Alegre Correa. Riahi i Shahyar su već imale iskustva u izvođenju persijske muzike sa svojim triom Gabbeh. Golnar Shahyar i njen bend Choub su svirali jazz inspiriran persijskom tradicijom , a Mona Matbouh Riahi ( najmlađa članica i glavni tekstopisac u ovom sastavu) delila je pozornicu s velikanima kao što su Alim Qasimov , Dijvan Gasparyan i Aynur Dogan . Jelena Popržan je pozicionirana na austrijskoj muzičkoj sceni već nekoliko godina sa svojim duom Catch - Pop String - Strong I kvartetom Popržan / Jokić / Neuner / Petrova .
Persijske , jidiš , jermenske , bugarske , grčke i sefardske pjesme , instrumentalni klezmer i balkanske melodije, poezija pretvorena u muziku, bezvremenske šansone i originalne kompozicije , to je muzika koja otklanja mentalne i stilske granice . Ona je elegantna i tajanstvena kao orijentalne oči oivičene ajlajnerom , što je zapravo i značenje persijske reči " Sormeh ".
Grupa Fish in oil izvodi eklektičnu autorsku instrumentalnu muziku koja koketira sa različitim muzičkim stilovima (filmska muzika, slobodna improvizacija, surf, blues, free jazz, punk, rock'n'roll) izbegavajući da se svrsta u bilo koji od ovih pravaca . Muzika benda reflektuje vreme i podneblje na kom je nastala. Nime, to je intrigantna mešavina zapada i istoka, spoj istorije I savremenosti.
Prvi album, objavljen 2012. od strane SKC Kragujevac, pod asocijativnim naslovom Poluostrvo, sadrži dvanaest kompozicija koje potpisuje gitarista Bratislav Radovanović. Drugi album nazvan Drnch, grupa je objavila u oktobru 2013. za Mascom, neposredno pred Beogradski džez festival na kome je i nastupila.
Pored gitariste i kompozitora Bratislava Radovanovića, članovi “Fish in oil” su ljudi koji iza sebe imaju brojne autorske projekte: saksofonista Dušan Petrović, basista Branislav Radojković, bubnjar Tom Feđa Franklin i perkusionista Papa Nik.
Mi ga obeležavamo i ove godine koncertima u kragujevačkom Velikom parku gde će nastupiti sledeći izvođači:
SORMEH
Iranke Golnar Shahyar i Mona Matbou Riahi i Jelena Popržan iz Srbije formirale su u Beču ovaj uzbudljiv trio koji je , u repertoaru od orijentalnog do balkanskog , pronašao svoj kosmopolitski kompromis u tradicionalnoj jevrejskoj muzici , u originalnim aranžmanima i improvizaciji .
Ove tri umetnice prvu saradnju su imale u “Oficina Art Orchestra” pod vođstvom Alegre Correa. Riahi i Shahyar su već imale iskustva u izvođenju persijske muzike sa svojim triom Gabbeh. Golnar Shahyar i njen bend Choub su svirali jazz inspiriran persijskom tradicijom , a Mona Matbouh Riahi ( najmlađa članica i glavni tekstopisac u ovom sastavu) delila je pozornicu s velikanima kao što su Alim Qasimov , Dijvan Gasparyan i Aynur Dogan . Jelena Popržan je pozicionirana na austrijskoj muzičkoj sceni već nekoliko godina sa svojim duom Catch - Pop String - Strong I kvartetom Popržan / Jokić / Neuner / Petrova .
Persijske , jidiš , jermenske , bugarske , grčke i sefardske pjesme , instrumentalni klezmer i balkanske melodije, poezija pretvorena u muziku, bezvremenske šansone i originalne kompozicije , to je muzika koja otklanja mentalne i stilske granice . Ona je elegantna i tajanstvena kao orijentalne oči oivičene ajlajnerom , što je zapravo i značenje persijske reči " Sormeh ".
FISH IN OIL
Grupa Fish in oil izvodi eklektičnu autorsku instrumentalnu muziku koja koketira sa različitim muzičkim stilovima (filmska muzika, slobodna improvizacija, surf, blues, free jazz, punk, rock'n'roll) izbegavajući da se svrsta u bilo koji od ovih pravaca . Muzika benda reflektuje vreme i podneblje na kom je nastala. Nime, to je intrigantna mešavina zapada i istoka, spoj istorije I savremenosti.
Prvi album, objavljen 2012. od strane SKC Kragujevac, pod asocijativnim naslovom Poluostrvo, sadrži dvanaest kompozicija koje potpisuje gitarista Bratislav Radovanović. Drugi album nazvan Drnch, grupa je objavila u oktobru 2013. za Mascom, neposredno pred Beogradski džez festival na kome je i nastupila.
Pored gitariste i kompozitora Bratislava Radovanovića, članovi “Fish in oil” su ljudi koji iza sebe imaju brojne autorske projekte: saksofonista Dušan Petrović, basista Branislav Radojković, bubnjar Tom Feđa Franklin i perkusionista Papa Nik.
SECRET LIFE
Secret life je proizašao iz delovanja grupe VROOOM sa jedne i komponovanja za brojne pozorišne predstave i razne druge manifestacije sa druge strane, odnosno iz čuđenja koliko malo se muzici u teatru dozvoljava da zaista povede izraz i koliko je jednako redak uvid činjenice da publika na koncertu osim što sluša neminovno i gleda, a da bi ta slika koju vidi mogla biti nešto živopisnije od muzičara na bini. SL čine članovi elektro-rok grupe Vrooom, sastava Svi na pod, Darkwood Dub i drugi vrhunski muzičari beogradske scene razlicitih žanrovskih opredeljenja: Tamara Kojić (vokal), Maja Ivanović (vokal), Andrijana Belović (vokal, klavijature), Džemal al Kisvani, (saksofon), Lav Bratuša (bubanj, elektronski bubanj, loopovi) i Marko Grubić (bas gitara). Nastup grupe nosi naziv “Odvraćanje” i koncipiran je kao poseban muzičko scenski događaj, koncert uz tematski video koji je sinhrono montiran sa ritmom kompozicija
четвртак, 6. март 2014.
SONJA PERIŠIĆ – A proći će mladost moja
(IZ ARHIVE:
prvi put objavljeno - 07. septembar 2009. godine)
prvi put objavljeno - 07. septembar 2009. godine)
Na Planinarskom domu planinarskog društva „Žeželj“ u selu Adžine Livade nadomak Kragujevca sredinom maja je otkrivena spomen ploča nedavno preminuloj dr Sonji Perišić (1965-2008).
Sonja Perišić je bila lekar specijalista opšte medicine ali i istaknuta interpretatorka starih narodnih i gradskih pesama, njeni snimci ušli su u trajnu datoteku Radio Beograda.
Pored toga, ona je bila i strastveni planinar.
Blog "O KG-u" Vam "poklanja" jednu Sonjinu pesmu:
Пријавите се на:
Постови (Atom)














