петак, 28. август 2015.

Boris Aranđelović: Sećanja, komentari...


(el_darinjo, 28. avgust 2015) 
Videh ga skorije, pre mesec-dva, preko puta Balkana, pored SDK...vozim se sa mladjim kolegom, dvadesetogodišnjakom u službenom autu...
Kažem mu da stane:
- Evo ga Boris, hoću da se slikam sa njim...
Neka gužva, napravi se zastoj, on lagano odšeta nesigurnim hodom dole ka štefeti...meni krivo, propustih priliku da se slikam sa legendom grada u kome sam rodjen i u kome živim....ovaj klinac u kolima me gleda tupo i ne zna koji mi je vrag, šta mi je....
Ne razume on to.

(Aca, 27. avgust 2015)
 Ljudi, sećam se, mi klinci u kraju oko Doma omladine u Kragujevcu. Ulica, u to vreme Lenjinova, danas Branka Radičevića. Virimo kroz prozor i gledamo kako SMAK vežba u Domu omladine. Ne dišemo, da slučajno nekog ne ometamo. A posle se pravimo važni kako smo bili u Domu omladine i kao gledali SMAK. Danas se setih toga. Opsovao bih. Imao sam jedan poster koji sam okačio u dvorištu. Prva grupa koju sam voleo, poštovao.Pa još iz mog grada. I to u vrhu ondašnje države. Čast. Počivaj u miru Borise!

(Леонардо, 27. avgust 2015)
Мој први сусрет са рок музиком је група Смак. Буразер ми пушта на грамофону синглицу Повратак у Харем, а нас двојица,клинци, скачемо по соби, и "имитирамо" Точков феноменални соло на гитари. Борис, најмоћнији cрпски рок вокал, убедљиво.
Отишла је још једна легенда мог детињства.

(B. 27. avgust 2015)  
Bio sam na koncertu na Uscu i moram da priznam da su mi i on i Točak izgledali bas lose, kao da imaju deset godina vise. Ocigledno je rokerski nacin zivota ostavio traga na njima. Jedan od najboljih pevaca na ovim prostorima, a i sire. Drago mi je sto sam imao priliku da ga slusam uzivo i u Areni i na Uscu
Počivaj u miru legendo.
(Aleksandar, Novi Sad, 27. avgust 2015) 
Bio sam u Areni, jedan od najboljih koncerata u zivotu. I na Uscu. Na zalost, znalo se da je to najverovatnije poslednji Borisov nastup, jer je bolest vec bila u poslednjoj fazi. Pomislio sam da ne treba vise da sviraju, Ipak, svaki ton njegovog bozanstvenog vokala me je vratio u mladost.
 I jos jedna licna prica: pre deset godina su mi ukrali kola, a najvrednije u njima je bila celokupna Smakova kolekcija na diskovima. Kola su pronadjena, ali su diskovi nestali. To se ne moze nadoknaditi. Poslednji pozdrav legendi, muzici moje mladosti. Smak zauvek, Smak uvek.
(Miki, 27. avgust 2015) 
  Viđao sam ga ove godine vise puta po Kragujevcu... Uvek osmeh na licu, uvek kacket na glavi,uvek kozni prsluk i neizostavne crvene naocare. Hodao je uvek uz pomoć stapa, ali tako vedar i raspolozen da nicem nije pokazivao da je bolestan... bas me je iznenadila njegova smrt,otisao je veliki sumadinac.

Нема коментара: