Kretati se Kragujevcom, jedva čujno pevušiti ili zviždukati pesmu I remember Elvis Presley, šutirati kamenčiće koji se nađu na putu, penjati se strmim, neravnim ulicama...
Nikoga nema, nikoga ne sreće. Da nije noć razlog za to? Nije! Nepoznati dobro zna da ni iza zidova svih tih porodičnih kuća, stambenih i poslovnih zgrada, fabrika, stovarišta... prodavnica, kafana, kafića... nikoga nema. Grad je napušten. Kako se on u njemu našao, i može li se biti u gradu u kome nikoga nema?! Ako je grad napušten, to isključuje i prisustvo Nepoznatog.
Kragujevac, ipak, postoji, samo je iz nekog/nekih razloga napušten od stanovnika, Nepoznati postoji, kao i kamenčići na gradskim ulicama. Samo je postojanje Kragujevca potpuno iskrivljeno, kao da je to njegov lik u ogromnom ogledalu, a ne stvarni, materijalni grad.
Nepoznati sedi za računarom, vrti točkić na mišu i kreće se ulicama virtuelnog grada koji može da bude i Kragujevac. Nema nikakvih kamenčića, niti neravnina na asfaltu: pred Nepoznatim se pružaju besprekorno ravne površine ulica.
Nikoga nema, nikoga ne sreće. Da nije noć razlog za to? Nije! Nepoznati dobro zna da ni iza zidova svih tih porodičnih kuća, stambenih i poslovnih zgrada, fabrika, stovarišta... prodavnica, kafana, kafića... nikoga nema. Grad je napušten. Kako se on u njemu našao, i može li se biti u gradu u kome nikoga nema?! Ako je grad napušten, to isključuje i prisustvo Nepoznatog.
Kragujevac, ipak, postoji, samo je iz nekog/nekih razloga napušten od stanovnika, Nepoznati postoji, kao i kamenčići na gradskim ulicama. Samo je postojanje Kragujevca potpuno iskrivljeno, kao da je to njegov lik u ogromnom ogledalu, a ne stvarni, materijalni grad.
Nepoznati sedi za računarom, vrti točkić na mišu i kreće se ulicama virtuelnog grada koji može da bude i Kragujevac. Nema nikakvih kamenčića, niti neravnina na asfaltu: pred Nepoznatim se pružaju besprekorno ravne površine ulica.
Нема коментара:
Постави коментар