Najmanje 1.000 Kragujevčana godišnje na trežnjenje u Klinički centar dovedu policija ili Hitna pomoć zbog teškog pijanstva. Iako bi takvi pacijenti trebalo da plaćaju ovaj tretman, gotovo niko to ne čini, pa na trežnjenje Klinički centar godišnje potroši više od milion dinara.
Među ljudima koji stižu u Klinički centar su ljudi stari od šezdeset i više godina, ali mladi, koji tek što su napunili 16, tinejdžeri i devojke od nepunih dvadeset godina. Mnogi od njih su agresivni, prete lekarima. Njihovo trežnjenje Klinički centar godišnje košta više od 11.000 evra, a celu državu čak 10 miliona.
- One najagresivnije čuva obezbeđenje Kliničkog centra, a neretko i policajci koji su ih doveli. Najčešće nam ih policija dovodi iz kafića i kafana, stanova i parkova Kragujevca, Aranđelovca, Topole, Batočine, Lapova, Knića. Godišnje imamo oko četiri stotine takvih pacijenata i skoro hiljadu trežnjenja - kaže docent Minja Jovanović, načelnica Odeljenja za bolesti zavisnosti i član Nacionalne komisije za bolesti zavisnosti.
Na odeljenju Psihijatrije od sedamdeset postelja, deset odsto je rezervisano za osobe koji se leče od zavisnosti od alkohola i uvek je najmanje sedam pacijenata. Za lečenje potreban je ili nalog suda, ili saglasnost samog pacijenta. Za alkoholičara lekari nikad ne kažu da je izlečen, već koriste termin zalečen. Posebnog odeljenja za trežnjenje osoba koje nisu alkoholičari nema.
- Za te svrhe koristimo hodnik, izvlačimo slobodne krevete i pacijente razdvajamo paravanima. Ponekad hodnik izgleda kao ratna bolnica - kaže Jovanovićeva. Za terapiju trežnjenja svakog pojedinačno Klinički centar odnosno država plaća 30 evra. Svaki pacijent dobija, pored ostalog, infuziju i EKG pregled. Usluga trežnjenja nije pokrivena zdravstvenim osiguranjem, ali većina onih koji su zbog pijanstva završili na Psihijatriji neće da plati ispostavljene račune. Prema zvaničnim podacima, samo u 2009. godini u celoj Srbiji je na trežnjenje pijanaca potrošeno skoro deset miliona evra. Za te pare može da se kupi čak 15 najsavremenijih magnetnih rezonanci.
Šezdesetogodišnji Kragujevčanin, nekadašnji radnik “Zastave”, “utopio se” u alkoholu kada je otkrio da ga žena vara sa najboljim prijateljem.
- Otišao sam u inostranstvo, radio, ali se i propio. Propao mi je brak, porodica, žena otišla, a ja, nakon što sam izgubio novac koji sam zaradio i još oboleo, odlučio da se lečim. Već četiri godine nisam okusio ni kap alkohola i sada se svakih petnaest dana javljam na kontrolu - kaže on.
Među ljudima koji stižu u Klinički centar su ljudi stari od šezdeset i više godina, ali mladi, koji tek što su napunili 16, tinejdžeri i devojke od nepunih dvadeset godina. Mnogi od njih su agresivni, prete lekarima. Njihovo trežnjenje Klinički centar godišnje košta više od 11.000 evra, a celu državu čak 10 miliona.
- One najagresivnije čuva obezbeđenje Kliničkog centra, a neretko i policajci koji su ih doveli. Najčešće nam ih policija dovodi iz kafića i kafana, stanova i parkova Kragujevca, Aranđelovca, Topole, Batočine, Lapova, Knića. Godišnje imamo oko četiri stotine takvih pacijenata i skoro hiljadu trežnjenja - kaže docent Minja Jovanović, načelnica Odeljenja za bolesti zavisnosti i član Nacionalne komisije za bolesti zavisnosti.
Na odeljenju Psihijatrije od sedamdeset postelja, deset odsto je rezervisano za osobe koji se leče od zavisnosti od alkohola i uvek je najmanje sedam pacijenata. Za lečenje potreban je ili nalog suda, ili saglasnost samog pacijenta. Za alkoholičara lekari nikad ne kažu da je izlečen, već koriste termin zalečen. Posebnog odeljenja za trežnjenje osoba koje nisu alkoholičari nema.
- Za te svrhe koristimo hodnik, izvlačimo slobodne krevete i pacijente razdvajamo paravanima. Ponekad hodnik izgleda kao ratna bolnica - kaže Jovanovićeva. Za terapiju trežnjenja svakog pojedinačno Klinički centar odnosno država plaća 30 evra. Svaki pacijent dobija, pored ostalog, infuziju i EKG pregled. Usluga trežnjenja nije pokrivena zdravstvenim osiguranjem, ali većina onih koji su zbog pijanstva završili na Psihijatriji neće da plati ispostavljene račune. Prema zvaničnim podacima, samo u 2009. godini u celoj Srbiji je na trežnjenje pijanaca potrošeno skoro deset miliona evra. Za te pare može da se kupi čak 15 najsavremenijih magnetnih rezonanci.
Šezdesetogodišnji Kragujevčanin, nekadašnji radnik “Zastave”, “utopio se” u alkoholu kada je otkrio da ga žena vara sa najboljim prijateljem.
- Otišao sam u inostranstvo, radio, ali se i propio. Propao mi je brak, porodica, žena otišla, a ja, nakon što sam izgubio novac koji sam zaradio i još oboleo, odlučio da se lečim. Već četiri godine nisam okusio ni kap alkohola i sada se svakih petnaest dana javljam na kontrolu - kaže on.
(izvor --- BLIC)
Нема коментара:
Постави коментар