субота, 9. март 2019.

Kolonski podrumi


Suncica Jmic‎

Nama, kolonskoj deci , valjda kao i svoj deci na svetu , bilo je jedino vazno da sto vise vremena provedemo napolju, u igri. Neke od igara smo igrali na krovovima betonskih podruma, svojstvenih verovatno samo ovom naselju,koji su bili tvorevine do pola ukopane u zemlju, kako podrumu i prilici , sa betonskim stepenistem i ostavama izdeljenim drvenim tarabama od poda do tavana. Svaka od podrumskih celija je imala svoj prozor , na koji su vlasnici stavljali gusto pletenu zicu , da bi sprecili ulazak sitnih zivotinjica. Tu su se na policama kocoperile tegle sa ajvarom, pekmezima, raznim "slatkima" , flase sa mlevenim paradajzom i gustim sirupom od visanja, a na sredini svake celije ponosno je stajalo bure sa kiselim kupusom.

Buduci da su podrumi bili ukopani u zemlju, gornja polovina je bila dobrih metar i po´ od zemlje, sa ravnim betonskim krovom, idealnim za crtanje skolica, ili igre gusara u kom slucaju je ceo podrum bio zamisljeni brod. I kao sto me podseti moj drug Rasa, to su bili jedini podrumi na svetu sa kojih se moglo pasti.

Нема коментара: