Sledeći KG-isečak je posvećen kragujevačkom piscu, pesniku, Nenadu Glišiću. Sve je to u vezi sa njegovim sinoćnim poetskim performansom u beogradskom SKC-u.
Sticajem raznoraznih okolnosti, meni je bliži beogradski SKC nego njegov kragujevački ekvivalent. Kao što mi je, opet, bliži Kalemegdan nego Šumarice... Marakana nego "Čika Dača"... Dunav nego Lepenica...
Kao što znate ili pretpostavljate, povremeno nam je potrebna, PROSTO NAM je neophodna - lepa reč. Ona reč koja i gvozdena vrata OTVARA...
Potrebne su nam reči koje nisu svakodnevne već su tako... Fluidne, neuhvatljive... Prozračne... Lakše od vazduha slično helijumu...
I to je OSNOVNI razlog što povremeno posećujemo književne večeri.
Ostatak ove nedovršene (a ipak započete) priče je poznat onima koji su sinoć prisustvovali književnoj večeri: Vesni Kapor, Jelici Kiso, Miljurku Vukadinoviću... Siniši Lekiću... Ratiboru Trivuncu... Ljubinki Gavran (koja opet ne leti)... Mojoj malenkosti... itd...
Нема коментара:
Постави коментар