
Sa fabričkog razglasa trešti moravac, ali niko ne igra. Nije vreme za kolo. Tek poneka skrivena suza, lica zabrinuta. Šta u ponedeljak? Nema direktora, nema sindikalaca. Samo novinari, fotoreporteri jure stotinak radnika da zabeleže poslednji "kec" i poslednji proizvodni dan u "Zastavi".
Radnici prevalili pedesetu, nemo gledaju, uzimaju kratak predah, otvaraju konzerve tunjevine, paštetu, piju sok. Ni ljuta da se popije. Na ulazu u pogon tabla na kojoj piše "26. avgust 1953. godine - Dan za istoriju. Radnici 'Zastave' referendumom odlučili da prave automobile".
- Ispratismo i poslednji kec. Okitili smo ga, napisali mu pesmu, potpisali se, lepši je od "juga". Ostajem i želim da pravim novi automobil - kaže radnica Mica. "Zastava" joj ishranila porodicu, izrodila je dva sina, stiglo četvoro unučadi. Muž pre šest godina proglašen viškom u ovoj istoj fabrici. Osmehuje se, "nije smrt za vratom". Novi početak tek sledi, kaže.
Nekad je na liniji "keca" u samo jednoj smeni izlazilo i po 200 automobila. - Najteže je bilo kad smo čuli da se ukida proizvodnja... Teže nego kad je bilo bombardovanje. Dok je "Zastava" cvetala, cvetao je i Kragujevac, i Srbija, i ona velika Juga. Nestankom Jugoslavije, a plašim se i da Srbija nestaje, nestaje i naša "Zastava". Uložili smo u nju sav svoj trud, svoje zdravlje, svoju mladost ostavili smo tu. Ne postoji više brend "Zastava", ubuduće će biti "Fijat automobili Srbija" - kaže Bogdan Petrović.
Pre petnaest godina u pogonima "Zastave" poslednji put je uključeno grejanje. Ledila se voda u cevima, nisi mogao ni ruke da opereš. Na minus dvadeset radnike su slali kući, na kolektivni odmor. (izvor - KURIR)
Нема коментара:
Постави коментар